VATICAN

Sv. Toma Akvinski je rekao: "Zene treba koristiti kao potrebne predmete neophodne da se ocuva vrsta i obezbjedi hrana i pice".

Za neupucene: Sv. Toma Akvinski (1225-1274) je bio italijanski rimokatolicki filozof i teolog u sholastickoj tradiciji, poznad kao "Doctor Angelicus, Doctor Universalis". Zahvaljujuci njemu, rodila se 'Tomisticka' skola filozofije koja je veoma dugo bila pristup Svetoj Rimokatolickoj Crkvi u kojoj je Sv. Toma Akvinski od smrti razmatran kao najveci teolog i po kanonizaciji uvrsten u trideset i tri "Doktora Crkve" ("Doctor Ecclesiae").
Uz njega, ostali "Doctoris Ecclesiae", odnosno cuvari dogme, vjere i ucenja Svete Rimokatolicke Crkve su:
St. Gregorius Magnus - 1298 *
St. Ambrose (circa 340 - April 4, 397) - 1298 *
St. Augustine - 1298*
St. Jerome - 1298 *
St. John Chrysostom - 1568 *
St. Basil - 1568 *
St. Gregory Nazianzus - 1568 *
St. Athanasius - 1568*
St. Thomas Aquinas (1225 - March 7, 1274) - 1568
St. Bonaventure - 1588
St. Anselm (1033 or 1034 - April 21, 1109) - 1720
St. Isidore (560 - April 4, 636) - 1722 *
St. Peter Chrysologus - 1729 *
St. Leo Magnus - 1754 *
St. Peter Damian - 1828
St. Bernard - (1090 - August 21, 1153) 1830
St. Hilary of Poitiers - 1851 *
St. Alphonsus Liguori - 1871
St. Francis de Sales - (1567 - 1622) 1877
St. Cyril de Alexandria (376 - 444) - 1883 *
St. Cyril de Jerusalem (315 - 386) - 1883 *
St. John Damascene - 1883 *
Beatus Bede - (672 - 735) 1899 *
St. Ephraem - 1920 *
St. Peter Canisius - 1925
St. John of the Cross - 1926
St. Robert Bellarmine - 1931
St. Albertus Magnus - 1931
St. Anthony of Padua - 1946
St. Lawrence of Brindisi - 1959
St. Teresa de Avila - 1970
St. Catherine de Siena - 1970
St. Thérčse de Lisieux - 1997

Ovi ljudi koji su od Svetog Oca Pape i Svetih Vatikanskih Ekumenskih Koncila proglasavani Svetima a koji su svojim radom i zalaganjem a neki i mucenickom smrcu svjedocili za istinu i majku Crkvu, davali su nam osnove na kojima pocivamo danas. Trebamo ih slusati i u najsitnijim detaljima. Pa, makar to bio i ovaj...

Igre. Zenske igre. Ko prezivi, pricat ce. Ja cu biti taj, ne brini citaoce.

Na predavanjima iz sociologije, negdje na polovini drugog polugodista (a pri kraju istoimene knjige) naucio sam definiciju: NOVAC JE ROBA KAO I SVAKA DRUGA.

Sada cu ja da kazem svoju: ZENA JE ROBA KAO I SVAKA DRUGA.

Pojedine su veoma interesante za ispitivanje. Kako koju duze posmatras, tako sve vise otkrivas je sumorna istina koju je pramajka Eva prenijela, a svi starozavjetni mali i veliki Proroci prepjevali. Kako kaze jedan od njih, Jeremija, u svom “Placu”: ‘Oci nasi zgrijesise, i nema ih, a mi nosimo bezakonje njihovo. Robovi nam gospodare, nema nikoga da izbavi iz ruku njihovijeh’ (Plac Jeremije proroka, V 7-8)

Tesko nama jadnima. Tesko lakim muskarcima. Tesko onijama kojima gospodare kurve i nimfomanke. Tesko onijama kojima one udju u misli, tesko njemu.

Najgore je kad taj profil pocne da polemise o necemu, da daje svoje misljenje koje je pokupila po ulici i carsiji i od istih i slicnih kurava. Onda, tako oplemenjena dodje i soli pamet, ubijedjena u stavove istomisljenica i jos ih razradjuje, dopunjuje i smatra te nedostojnim da ucestvujes u raspravi ako se aktivno ne zalozis za te ideje i stavove. A ti samo razmisli o kakvim pricama polemises i sa kim. Heh…

U tu ce pricu da te ubjedjuje jos vise ukoliko je nasminkana, sredjena, namirisana, sa markiranom robom na sebi, jaknom, dzemperom, cipelama ili patikama, salevima i ostalim, jer bez svega toga, ona je NIKO I NISTA cak je ni doma ne vole. E, sa tim, ona je u OCIMA posmatraca upadljiva, a perfidno intuitivno zna da ono sto je za oko lijepo, u srce se lakse gnijezdi. Nije ona to naucila, ne. Ona ne moze da uci iz normalnih izvora. Pokusava da bude ‘progresivna’ i skuplja umotvorine iz nasih lokalnih kuneta i coskova, jer tamo i pripada. Sada cu citirati mog prijatelja Zlatka Glamocaka i napraviti malu, ali korisnu paralelu. Kaze: “On (Manconi) je od govana napravio zlato. Njegova konzerva fekalija, koja je teska 25g, skuplja je od 25g zlata…” etc. Znaci, zamislimo profil zene o kojoj ja pricam kao konzervu fekalija na nekoj izlozbi (to je njena svakodnevica: kafici i ostala mjesta bez kojih ne moze da se iskaze) i sada imaju posjetioci pravo da, recimo kupe eksponat. Posto i jeste, realno, takva zena stvaralacko umijece cak i za Boga, onda je taj eksponat, u ovom slucaju pun govana, skuplji nego njegov pandan tj., prazna konzerva. Znaci, lijepo upakovana govna mogu cak i da mirisu, lijepo izgledaju, mozes da dodjes i u iskusenje i da ih probas. Zamisli to… Ovo je ziva istina. A moja uporedba sa zenama, sasvim je opravdana. Procitajte ‘preambulu’ I i II dio pa cete vidjeti da sam u pravu, ali nemojte se previse vezivati i ‘vatati za imena i prezimena koja sam spomenuo u prosla dva nastavka, jer ovi tekstovi sluze kao objasnjenje i vodic (za neupucene) i kao GENERALNI profil ove sorte zena.

OK. Sada vidimo sa kim imamo posla: sa upakovanim govnetom (sa masnicom) koje jos i govori i ubjedjuje da to nije. Heh…

Ima ih koje smatraju sex cinom vrhunca, odnosno, trijumfa nad muskarcem. Mozda zvuci cudno, ali cu obijasniti. Taj profil zene nece sex jer joj ne treba (sada cemo stati i razjasniti da pored ljudi, samo delfini upraznjavaju sex radi zadovoljstva; ocigledno da ovaj profil pokusava da dokaze da odskace od svega ovoga, i na ovom pokusaju joj cestitamo!), vec jer (ajde ako mora, a ne pada joj tesko) zeli da proglasi osvojenu teritoriju. Pazite, nece ona htjeti da se jebe sa Vama ukoliko na nogama nemate ‘Paciotti’ patike, ‘Gucci’ pantalone, ‘Armani’ kosulju, ne ne. Zasto? Iz prostog razloga sto je takvu teritoriju (ili plijen, da ostanem dosljedan) prestizno loviti i prikazivati u drustvu istoimenih jeftinih kurvi. Isto tako, morate biti vlasnik ili nekog restorana u koji ona pije i jede sa drugaricama i ostalima, caffe bar-a, ili neceg slicnog, pa makar bili ozenjeni (sto nece smetati) jer joj je matematika oduvjek, Boze mili, isla od ruke, pa joj troje izgleda kao broj bez guzve. Ima i tih koje ce da se jebu ali da im ne udje. To su vec filozofi, pa bi i pokojnog Heidegera oko ovoga zaboljela glava a ne mene. Ma i da je pojebes na kraju, kada ti to dopusti, zar bi mogao da jebes konzervu punu govana? U svakom slucaju, ona ce uvjek imati pokrice za sve varijante u liku nekog vec davno uhvacenog plijena i govorit ce (a plijen potvdjuje) ‘da to sve nije tako jer zaboga vidite sa kim sam ja’. U stvari… Mi koji znamo istinu, shvatit cemo o cemu prica.

Tako vam je to. Ovo je tragican kraj treceg nastavka zalosne price o zenama. Tragican. Ja na sebe uzimam odgovornost svih normalnih muskaraca da dignem glas protiv ovoga, danas na 8. mart, ne jer sam ja ugrozen, vec zbog drugih koji jesu. A zasto ja nijesam? Pa, da jesam, jos uvjek bih imao one rogove na glavi, bio bih na necijoj uzici i vjerovatno odgovarao sa ‘av, av’; bio bih u vjecitoj areni sa ‘drugim’ i ‘trecim’ plijenom i cekajuci njen palac na gore ili na dolje, trebao bih da budem spreman da okoncam zivot protivnika radi necije zabave. E NECES, KOLEGA! A kako jos kaze moj prijatelj sa onog cuvenog snimka: “Zbogom Kikindo, na kurac te nabijem!”.


“A ti, opustošena, šta ćeš činiti? Ako se i oblačiš u skerlet, ako se i kitiš nakitom zlatnim, i mažeš lice svoje, zaludu se krasiš, preziru te milosnici, traže dušu tvoju.”
(Plac proroka Jeremije, V 3.1)

Igre. Zenske igre. Zenske prljave igre. Zene su zlo. Zbunjen prirodom odnosa muskarca i zene, ja, veliki Prvosvestenik i Majstor znalac, odlucih da zatrazim savjet na temu: “Sta se to dodjavola desava?”. Znao sam otprilike sta je u pitanju, ali sam odbijao sebi da priznam. Znao sam, isto tako, kakav cu odgovor dobiti, ali s obzirom da mi je sve to odavno jasno, ipak odgovor primih sa iznenadjenjem: zene vole igru. Ne da se sa njima igra, Boze sacuvaj. Zamislite, one vole da igraju. Mislim se u sebe: “Nijesam ja Super Mario”. Ma, i prvi Super Mario za PC kojega sam ja igrao je v. 2.16, pa vidim da na download.cg.yu ima vec v. 2.30. Vodeci se tom logikom, i njihova igra ima ‘update’, i svakih mjesec dana evoluira u nesto drugo, dodaju se novi svijetovi, zamke, (imaginarni) strasni neprijatelji ali dobijas i novo oruzije, koje one, na njihovu zalost, nijesu predvidjele u pravom smislu, zbog svoje pameti. Na svu srecu, neke stvari koje one izmisle, okrenu se protiv njih. Zamislite, i velikoj zenskoj pameti nekad nesto promakne; imaju i one ‘bug-ova’. Bio sam za sankom i ta strasna istina me pogodila toliko jako da sam morao da narucim cak dvije krigle piva u jednoj turi. Kada sam tako pripit morao da razmislim o tome, a isto bi bilo i da sam trijezan, zgrozio sam se i samo pogledao oko sebe. Bilo mi je sve jasno: nalazim(o) se u sred necije igre. Ili na pocetku iste. I to nije igra, kao recimo sah, gdje treba upotrebljavati svoj intelekt, Drajfusovsku strategiju, vec igra bez zvanicih pravila. Vec unaprijed se tu zna da ce ukoliko pobjeda na neki cudan i neobjasnjiv nacin prevagne na tvoju stranu, biti Pirova pobjeda puna raspadnutih leseva i mrtvaca okolo tebe i morat ces da gazis preko njih da bi dosao da primis nagradu, koju ti niko nece uruciti. Ali, malo sam uranio sa terminom “pobjeda”. Da se vratimo na igru.

Ja volim igre. Uzivam u njima. Ljepota je kada te nekad i nece sreca, jer naviknes da gubis, ali zato si svaki naredni put oprezniji. I Boze moj, bogatiji za jos jedno iskustvo. Ovo sto cu ispricati, jeste zaista bila igra… I ja mislim da jos traje.

Kako rekoh maloprije, sa sanka, zagledao sam se oko sebe i vidio igrace i plijen. U momentu, na sanku na sijenci od blijedog svijetla primjetih sebi rogove na glavi ali ne one lijepe, krosnjate jelenje rogove vec ove od vola ili ovna (svijetlo je bilo slabo, pa nije odrazbio najjasniji). Kada, sva sreca, u momentu shvatih da sam plijen, pomislih: “Ko li danas ide u lov na volove i ovnove? Na sta li su spali ovi judi?”. Ma, nije ni bitno, vazno je da sam sam sebi bio dovoljan kao rogovi u vreci. Ergo, vidjeh i njih, lovce u obliku onih maleckih kornjacica i onih drugih, prirodi (i drustvu) nedefinisah pljosnatih zivotinjica sto jure po Super Mariju. Ali ajde da ih zamislimo kao nas, ljude. Jao, majko moja, kakav prizor oko mene: obucene u militarno zeleno, ali pristojno im stoji. Mirise na ‘Armani’, ‘D&G’, ‘Gucci’ na sve strane, umjesto na onaj oduran lovacki miris baruta i ulja. Umjesto rakijice i vinjaka prije lova, mirise na ‘Martini’, koji ti, u formi procjene, dajes kao pocetnu cijenu, u stvari vrijednujes sebe, kao na aukciji. Iako znas da si ti plijen, a ne lovac, dizes sebi vrijednost, kako bi tvoja glava (sa onim rogovima od maloprije) ipak nesto vise vrijedjela na necijem (njenom) zidu. Upoznah jednog lovca. Izgledala je sjajno, privlacno. Isijavala je neobicnom toplinom i simpaticnoscu. Slatka faca, zgodna… Gledala me i pogledom zvala kod sebe. Ja sam prisao. Svjestan da nemas izlaza iz toga, kada te njen sonar vec uhvatio i locirao, moras postupiti prema protokolu. Rijetki su oni koji imaju ‘Stealth’ tehnologiju, ali i o njima malo kasnije. Lovci te mjerkaju, primaju tvoje ponude, poklone, cute dok se vrijednujes i sebe procjenjujes. Ukoliko i nesto odgovore, to bi bio veoma neprimjetan pokret obrvom ili okom, a ti posto si i zvanicno zivotinja, divljac, registrujes sve, ali ne znas kako da tumacis, jer nijeste iz iste sorte. Pokazujes joj i neke svoje vjestine, jer kruzi prica da ako se dobro pokazes u tim vjestinama zabavljanja, imas sanse da zavrsis u njenom privatnom cirkusu, gdje bi zabavljao njene prijatelje i poznanike, i dozvolio joj da te prikazuje kao ono majmuna na biciklu ili meda koji plese uz divne zvuke harmonike. Ides na sve varijante, opet kazem, jer si zaglavio u tome. Kako? Svi znamo da se protiv prirode ne moze. Postoji nesto sto se uvjek stavlja sa nama ljudima u komparaciju. Recimo, mozemo se nekada uporedjivati i sa friziderom i sporetom jer imamo slicna svojstva (hladjenje, grijanje, paljenje, gasenje), pa bih ja uporedio sa magnetom nase dvije vrste. Ipak, surotnosti se privlace i to je razlog zbog kojeg se ti ne mozes oduprijeti magnetu razlicite spolne privlacne energije. Jebi ga, nijesam ja ovo izmislio. Kada te spoji, nagrabusio si... Elem, njihove procjene tebe, imaju vise nivoa, odnosno krugova. Na kraju svakog dobijas ocjene koje te, vec oznacenog, boduju i prave ti cifru, bolje receno, cijene ti glavu. Ali sa druge strane, tvoje ocjene pisu se u njenu tabelu vrijednosti: jer nije pravi lovac onaj koji cio zivot lovi prepelice i zeke. Ne, ne. Ide se na malo krupniju divljac i to stoji nedje zapisano, da svi mogu da vide, pa se poslije ono kaze: “E, vidi Boga ti, ova je ulovila medjeda. I to pet komada! Vidis ova nesto vrijedi. Ima kilometrazu. Svaka cast! Sada cu ja malo da probam. Ipak, to je nivo, a ne prepelice i tetrijebi, zar ne?”. Tako one dobijaju poene i to pazite - od plijena! Jebem ti sistem. Ja mislim da bi i bozica Dijana, zastitnica lova, ustuknula pred ovim. Kako legenda kaze, proklinjala je svakoga lovca koji je bez pravila ustrijeljivao, a ne da vidi da plijen sam iskace pred strijelom ili puskom. Mislim, da bi podnijela neopozivu ostavku na mjesto zastitnice lova, pa bi Veliki savjet morao da imenuje prinudnu upravu u svim sumama svijeta. Ja sam licno ubijedjen da je sada na funkciji VD bozanstva lova, jer ovo sto se danas desava, nije ni promiskuitetna grcka mitologija sanjala.

Sada si u pitanju ti. Kako reagujes? Kakva su ti razmisljanja? Sta trazis za uzvrat? Lijepu drvenu tablu da te zakace? Praporke na rogovima? Ma kakvi. Ja barem tako mislim. Duboko u sebi trazis izuzece iz toga, jer lisica kada cuje zapomaganje zeke odmah dolazi. Ali ne da pomogne, jel da? Kada si vec toliko duboko zaglibio sa cjenjkanjem i sa svakom tvojom recenicom vrijedis vise prema njenom sistemu, jer prema ovom prihvacenom, ti tones sve dublje u ambise i opsteprihvaceni sistem vrijednosti jednog muskarca pocinje da se raspada i ti pocinjes polako da postajes niko i nista, jer ona prosto mora da te snizi na najmanji moguci nivo da bi ti dosao do toga da ti ona govori kako da se ponasas. Nemas vise koga da pitas, nema nikoga oko tebe da ti pomogne. Previse si duboko. Ako te ko i cuje, i obratis mu se, primjetit ces zalost na njegovom licu i u njegovim ocima. Ta zalost si ti. Tada ona vlada. Kako vidite, u ovom svijetu, o kojem ja pricam sve je u naopako. Crno je bijelo, bijelo je zeleno. Nijeste se pitali sta je sa vijernim lovackim bidzinima? Eeee… Nemojte da padnete u nesvijest. I to ste vi. Pa, zaboga, kako Vam nije jasno? Lovite sami sebe za nju, kao psecim njuhom otkrivate svoje polozaje i kretanje i lovite se! Nemojte me, molim Vas, tjerati da iznosim jos groznije detalje… Sta je dalje bilo? Kada ste procijenjeni, analizirani, procitani (kasnije cu pobiti ovu teoriju isprobanu na meni), sada idete na provjeru. Ha, ha, mislili ste da odmah mozete u lov. Malo sjutra!

Dok sjedite, mislim pregovarate, porucuje jos jedno picence, gleda da li si spreman da nastavis sa procjenom. Ti jesi, svakako. Postavlja dodatna pitanja o tebi, sta volis, sta ne volis, analizira tvoju licnost, trazi teren da se ulogori na duze staze. Ali u isto vrijeme, zvijera oko sebe da vidi ako si previse nizak, i za nju, da pocne da razmislja i o drugim trofejnim glavama po svojoj sobi. Ali ipak, privlacis joj paznju. Barem toliko da dok pise SMS poruke, klima glavom kao da slusa. I to je nesto, jebi ga. Sve je dosadnije i dosadnije… Ovo o cemu Vam pisem ne desava se u toku jedne noci ili dana. To traje, kao i svaki proces. Satima, danima, nekad i nedjeljama. Ako me neko ne razumije, govorim apstraktno.

Procesi, procesi… Kako sve izgleda dalje? Dan za danom se gledate u njenom precizno odredjenom vremenu, jer mora dobro da iskalkulise naredne poteze, i da ne zaboravimo, na precizno odredjenim mjestima jer kod tog tipa gamadi, kao sto je ta sorta koja sebe zove ‘zenom’ a koju mi u ovom svjedocenju definisemo ‘lovcem’, zavisi od spoljnih faktora. Naime, iako ta sorta tvrdi da voli intimu samocu sa plijenom, vjerujte mi, sasvim je suprotno. U genima joj je definisano da ne moze da se iskaze ni u kojem smislu ukoliko nije na mjestu dje mogu dobro da bulje u nju, da je osluskuju sa susjednog stola i da ona gestikulacijom dokazuje da – se iskazuje. I ima zivo pokrice za sve sto radi, a to pokrice ce biti iznenadjenje kasnije…To je cudo jedno. Ti si u toj prici tu nedje, zarobljen, lebdis izmedju stolova i nje jer je ona samo na taj nacin prisutna duhom, jer kada je izolovana, van ovoga svega, dolazi do izrazaja njena praznina odnosno nesposobnost percepcije tvojeg prisustva. Jer, pazite: taj svijet u kojem se krece, precizno i mudro je osmisljen kako bi se najkonfornije osjecala, kada vec ne moze sama sa sobom. To primjetis kada udjes u taj prostor koji je odabran, jer vidis da je puna osoba koje su ili bile ili ce biti plijen. Sa svima njima je prisnija nego sa tobom, pozdravlja se, salje poglede i male signale. Pije odredjeno pice, kao svoj znak koji treba da probudi neka osjecanja ukoliko se ona provuku neopazeno pored nje i primjeti da su odsutna. Prema njenom shvatanju, to bi trebalo da predstavlja cvrstu karakternu crtu, ali… Malo se zajebala. Nije tako. Ali ukoliko to samo ti primjetis, isto kao da nijesi. I zato, ti si u prednosti, jer znas o cemu se u stvari tu radi i u sebi se ponosno smjeskas. Ne! Bolje reci pucas od smijeha. Tebi je banja jer uzivas u predstavi iz pocasne loze “Teatra apsurda”, dok se ona lomi da pokaze i dokaze svoj, tamo neki, nivo inteligencije, humora, cvrstine etc. Svakako, sve ovo su tvoja najintimnija razmisljanja, tebe kao plijena, tebe kao osobe koja pored nje ne treba uopste da razmislja. Zato su tvoje impresije o svemu tome iskazane najdublje u tebi, tamo gdje samo Bog moze da prodre a ona ne moze ni da pretpostavi o cemu se radi a taj smijesak na tvom licu tumacit ce kao tvoj dokaz podrske i slusanja predstave “Ala apsurd”. Sjajno, zar ne? Taj sastanak (ti sastanci) na tom mjestu, u to vrijeme, trajat ce tacno toliko da moze prisutnim bivsim i prisutnim buducim da posalje kodirane poruke. Makar to bio konobar ili sanker. A dje si ti tu? Znam da lebdis, tu negdje. Sto mislis? Zar nije bilo vrijeme? Pogodi… Lov je poceo! Sada kazi da si znao. Ma nema sanse. Stvarno si ocekivao zvuk lovacke trube, lavez pasa i gomilu zivotinja oko tebe da unezvijereno trce… Ma neee. To mozda preko televizije, ali ovo je stvarnost. Neprimjetno je pocelo, ali se nece tako zavrsiti. Nije car igre da znas sve poteze protivnika. Mozes samo da ih pretpostavis. He, he…Vidis, nijesi osjetio u vazduhu da nesto nije bas… Znao sam da neces. Ali nema veze. Idemo dalje.

Igra. Lov. Sad, kada znas sta se desava, interesantnije ti je. Kurve te vrste vole da plijen nije svjestan da se nalazi u sredini paukove mreze. Vole da ga gledaju kako se sve vise zapetljava u njihovu prljavu, sluzavu masu. Na neki cudan nacin ih to hrani i uzbudjuje. Alegoricki, svakako. Kako to u stvarnosti izgleda, vidjet cemo u samo nekoliko crtica:

- Po jutru se dan poznaje
Vrlo je interesantno primjetiti da iako je lovac mocniji u odnosu na plijen, ipak ima neke mane. Recimo, zivce. Jednostavno je izbaciti je iz takta. Posto, kao ono, postoje pravila koja se podrazumjevaju da ih se pridrzavas, tipa: da kada ti on kaze moras da budes na vidiku, pa da se mozda i krijes da bi te on trazio, da igras prema nekom scenariju, ti se nekad udaljis od toga i jednostavno te pomalo i zaboli (kurac) sta se to desava. Naravno, to treba raditi samo ponekad, jer lovca moras drzati u ubjedjenju da igras kako ti on kaze, a ti mali ispadi u stvari trebaju da budu nesto kao “tvoja glupost”, “tvoj smisao za humor” koji ce bas zato iritirati tvoju suprotnu stranu. Najbolje je to raditi iznenada. Ali ipak, bolje je izdrzati i to, pa pomno pratiti razvoj vec uveliko apsurdne situacije.

- Navika je cudo
Lovac pokusava da ti promjeni navike iz razloga da pocne potpuno da te kontrolise, u stvari da moze da ukoliko ti i promjeni, da vidi da li moze da ima potpuno kontrolu nad tobom. U te promjene ubrajamo: cigarete, pica, mjesta izlaska, drustvo pa cak i neka tvoja razmisljanja. Smijesno, ne? Jer lovac misli da ako si to uradio jednom, ili rekao da ces uraditi, smatra zavrsenim. Kada ti to odbijes da uradis, opet se vidno ili naljuti ili kao jebena pokvarena ploca ponavlja istu pricu. Dosadno, dosadno.

- Teme za razgovor
Majko moja. Radije ne bih o ovome.

- Pogledi na zivot
Nema sopstvene poglede. Sve je to napamet nauceno i upijeno u njihov sundjerasti mozak ili sa televizije (u nasem slucaju ruzicasta “TV Pink”) ili od kurvi slicnog profila iz okruzenja koje su joj uzor ili (opet) sa “TV Pinka”. Stvarno jadno.

- Ljubomora
Da, da. Moze biti ljubomorna, vjerovali ili ne. Ne na neke koje salijecu ili mene ili neki drugi plijen, vec na druge lovce, kurave iz istog klana. Jako grozno izgleda kada ti sam vidis da tvoj licni lovac pokusava u nekim crtama da izgleda kao recimo neka, stvarno, 10000x bolja riba i da kada su ove dvije zajedno ti vidis koliki u stvari jaz postoji izmedju njih, koliki elektricitet, i bude ti nekako nepravedno da ti imas tog lovca umjesto one druge, zaista ‘ribetine’, kojoj bih dao i da me zivog sahrani, a ne sto drugo. I sada si ti ljubomoran na to… Pih… Ali ne vise od ove tvoje, i to ti je nekako satisfakcija… Heh…

- Styling
Jos jedna od stvari koje mogu najvise da iritiraju lovca, a to je kada tvoj komentar o stylingu prodje pored nje kao pored turskoga groblja.

E, sada zamislite da Vam ovako prolazi vrijeme: svaki put kada je sezona lova otvorena, kada izvirite iz Vase jazbine i krenete pred njom.

Prljava igra. U zenitu desavanja, kada je prema pravilima svijetlo najjace, kao grom iz vedra neba, ti pirmjetis jos jednu stvar, svojstvenu gore opisanom profilu. Kako te konstantnim i upornim vrcenjem pomalo i osamutio, nijesi opazio jednu bitnu stvar, a kada se okrenes oko sebe, uocis da je to, na zalost istina: ti nijesi lovcev jedini plijen! Kakvo ponizenje! A? Ma joook… veoma ti je interesantno da pratis razvoj situacije. Kako si to saznao? Vidis da ti posvecuje dosta vremena (a bolje da nije, no ajde kad si zaglavio), ali u stvari tu je i drugi paralelno. Posto vidi da vise ne moze da se krije, saopstava ti to vrlo hladno, ali kao cinjenicu da si ti u stvari tu drugi. Sada, perfidnom metodom, posto misli da si pod njezinom apsolutnom kontrolom, a opet se malo zajebala, tjera te da se boris za svoje mjesto. Govori ti karakteristike drugog plijena, kako on reaguje, njegov psiholoski profil, sta voli, sta ne voli, i daje ti na znanje da je on u stvari u prednosti nad tobom, tako da bi ti svoje kapacitete usmjerio na to da budes bolji od ovog drugog. Ukratko, sada hoce da se dvije zrtve bore za nju. Jao, jao, jao. Jasno ti je za koga treba da se boris, sve ti je jasno, ali prihvatas. Cak ne moras otvoreno da kazes. Ali, ali… Najbolja, ali ubjedljivo najbolja stvar: drugi plijen ne zna da si ti u igri. Sjecate se mozda kada sam spominjao gore kako plijen moze zavrsiti, naveo sam i cirkusku atrakciju, onu za pokazivanje. E, pa to je to. Ti znas za njega, i bude ti ga zao na momente, ali samo promisli da se i ti nalazis u istoj poziciji za neke druge ljude kojima tebe pokazuje kao svojinu. Ne moze se uporediti polozaj i mene i doticnog, nego se Boga mi, moze veoma dobro iskoristiti. Kada si uspio da stvoris atmosferu u kojoj si se dokazao kao plijen koji ce dobrovoljno stati pred cijev puske, treba to ubjedjenje i iskoristiti. Posto je na ovom svijetu doktrina samo americke vojske da moze da vodi dva velika svjetska rata odjednom, njena sigurno nije. Uvidjas polako da mozes da komotno prolazis kroz rupe koje nije predvidjala. Polako, ali sigurno, igru uzimas u svoje ruke. Uslovljavas, prijetis, hladis pa grijes odnose, kuvas atmosferu… Malo po malo. Kao ono da neces. Postavljas i ti po neki uslov ali brzinski da ne moze da reaguje na vrijeme. To sve postaje iritirajuce za nju, cak to otvoreno pokazuje, ljuti se, rezi. Ti cvjetas. Tvoj dugo ocekivani momenat se i priblizio. Vise nego sto mozes zamisliti. Neko ce sada pretpostaviti da ce trajati jos dugo ovako. Ma kakvi! I tako to traje jos neko vrijeme… razvlaci se… ti se i dalje igras… Vremenom, gledas kako se situacija polako raspada. Neka sto je ta druga osoba tu, in the game, nego vidis da je i treca prikljucena. Ao! Ovo vec postaje pomalo apsurdno, mada, tebi to sve prija. Jer ne moras ni da ih zavadis da bi vladao. Oni ce se pojesti medjusobno, kako je vazda bivalo u tim slucajevima, dje je u troje guzva…

Eh sada, kad je ovim svim natjeras da pomisli da je sve to ustvari rezultat tvoje ljubomore, da u stvari ti si izdimio zbog lovceve druge i trece zanimacije, da si grozno ljubomoran, da zelis da lovi i ganja samo tebe, da zelis da prezivljavas sve sto sam gore opisao, da hoces da se ceras jos, jos, jos i jos… E kurac moj! Pazi sad: ti jednostavno nestanes! Nema te. Nidje. Ti si se malo izgubio, tako reci. Posao si da malo odmoris, da iscooliras da se bavis nekim globalnim problemima, gledas CNN, NBC, citas novine… E tek sada je hvata ludnica. Unervozi se jer gubi kontrolu, ne moze da vlada, gubi teritoriju, isto kao Srbija Kosovo. Mora da te nadje, da te posalje na jednu “disciplinsku”. Prema ranijim iskustvima, zna gdje da te nadje i puna samopouzdanja krene na tebe. Ovo je pravi lov! Uzbudljivo! Puna snage, mracne sile, sa ubilackim nagonima i sa drugim i trecim plijenom na uzici, dolazi do tebe. Ugleda te i polako ti se sunja iza ledja. Puni onu njenu cuvenu sacmaru… Ali… Ti se okreces, sa soljicom kafe u ruci i normalnim tonom pitas: “Izvoli?”. To je jos vise izbaci iz takta i taman da opali, kad ono – ti skidas rogove! Kako to sad? Pa, zaboga, ljudi nemaju rogove i samo privilegovani pojedinci mogu da ih nose, kao njen drugi plijen. I onaj treci. Kazes joj: “Slobodno opali, spreman sam”. Ona u cudu (zbog rogova), repertira pusku i … trt! Skljocnu sacmarica, ali nidje pucnja. Iz dzepova vadis dva metka i uz siroki osmjeh kazes: “Dobrodosla u moju igru”.

(Pocetak price)

I sjedim ja tako jos za sankom, vec je osmo ili deveto pivo ispred mene. Ali bistar sam. Pogledam na moju sijenku od blijedog svijetla i imam sta da vidim: rogovima ni traga. Mozda mi se pricinjelo, mozda i nije, ali bio sam ubjedjen da sam ih imao maloprije. Okrenem se oko sebe i vidim opet lovca. Sjedi u nepomicnoj pozi, pise poruku, klimne glavom ponekad… Ispred nje jedna casica alkohola, druga popijena do pola, sto znaci da ce uskoro i treca i cetvrta, zavisi kako se plijen bude vrijednovao… Ako se precijeni, joooj… Bit ce to onda jos jedna od prica iz ovih nasih ludih, neobuzdanih krajeva, prica sa happy endom. Znate zasto? Jer je ja pisem.

Pored mene se stvorila ona. Za sankom, onako pokisla, bez lovacke uniforme, bez metaka, bez puske. Bas jadno izgleda. Nije trebala nista da mi kaze. Sve mi je bilo jasno. Ali, izgledala je nekako drugacije. Nije bilo one uobicajene privlacnosti kod nje. U stvari, nije bilo nicega privlacnog. Preispitivao sam sebe nekoliko trenutaka, sto mi bi da razmisljam o njoj ikada. Pade mi jedna cuvena recenica na pamet: “Nema ruznih zena. Ima samo dobre i lose rakije”. Te ja narucih jednu, da vidim djeluje li. Skrenuh u momentu pogled ka njoj i imadoh sto da vidim: lisiciji rep niz nogu visi u svih sesnaest! Zbunjeno stadoh i pogledah u stranu kad napipah ona dva metka u dzepu. Gledajuci nju, sa blagim osmjehom rekoh sebi: “Ovo je ipak moja igra. Bozice Dijano, budi mi na pomoci!”.

Igre. Zimske Olimpijske igre, Torino 2006. Vrela zima u brdima, Crna Gora 2006. Manifestacije na sve strane, po coskovima, kunetama, crnogorskijem katunima. Barem da umijemo da ispostujemo sto smo od vas bijeloga svijeta pokrali, pa da od karnevala, tipicne paganske ostavstine koja se svetkuje u jeku zime, a u ime nadolazeceg budjenja prirode, napravimo nesto i ostavimo ga u onom izvornom obliku i terminu, mi, naopaki narod, svetkujemo ga vise puta godisnje: zimi kad mu je eto, vrijeme, ljeti kada mu nije, u proljece jos manje, a na jesen najmanje. Doduse, ispada da mi praktikujemo i ljeti karneval jer je na juznoj hemisferi tada zima, pa rekosmo da ispostujemo sto se moze ispostovat i prema tome se ovim nasim domacim karnevalima (i onima od plastike i kartona sto ih spale i onima sto ih spaljuju) dodjeljuje prefiks: internacionalni. Sve li je kod nas internacionalno, Boze mili. Ali... to je i egzoticno. Nekako, na sve nase odomacene stvari padaju sijenke proslosti i zaborava, pa npr. homoseksualizam, prostituciju, narkomaniju i kocku smatramo uvozom, dakle egzotikom, zaboravljajuci da su to ipak nasi stari, domaci proizvodi sada u novom, rozom pakovanju. I to sa masnicom. O tradiciji da ne pricamo, jer kod ne vazi ono staro pravilo o jubilarnim godinama (10., 20., 25., 50., 100., etc.) vec, kod nas nesto sto se desi drugi put, odmah se blagosilja kao jubilarno "drugo" i tradicionalno "drugo". Zaista, imamo tradiciju za sve i u svemu.
Mi smo cudna nacija. Slavimo rodjenje Sina Bozijega barem tri puta godisnje. Ja mislim da je draga Mira Markovic manje puta otvarala pojedine fabrike i pogone i da oni svi skupa manje puta godisnje slave “rodjendane” tih firmi, nego li mi novorodjenog Sina Boga nasega. Ja nemam nista protiv Julija Cezara, daleko od toga! Mucenik, bio je zrtva zavjere najblizih saradnika i rodbine zbog svojih progresivnih ideja i naprednih gledanja, pa eto i tog nesretnog kalendara. Da je zivio u danasnje vrijeme, prosao bi isto, ako ne i gore. Mi smo, kao i on, zrtve neke zavjere koja na zalost ima u svom kodiranom nazivu i njegovo ime. Ociti primjer domace “conspiracy” su skupovi pod masovnom hipnozom svake godine u isto vrijeme kod crkve Sv. Djordja, 13. I u Podgorici (ja te skupove od miloste zovem: sto ljudi-deset zuba). CIA, prema tek sada dostupnim dokumentima, vrsila je slicne eksperimente na bazi masovne hipnoze i kontrole uma. Mada, nama ovdje ne treba ni CIA ni NSA ni NORAD ni niko sto se tice “mind control”. Dovoljno je da samo jedan vikne: “Naprijed braco! Da se rusi!”, svi za njim, kao jedan! Da nama ne treba mnogo, mislim, da krenemo, uvjerili smo se dosta puta.
Mi smo destruktivna nacija, najgrdja sama po sebe. Sto je mene moj djede zborio: “Da smo sto valjali, i Njemci i Italijani i Austrougari bi ostali ovdje”. No, eto, nijesu. Kao civilizovani konkvistadori, zeljeli su ostaviti civilizovanoga traga, da se ne bi brukali po udzbenicima istorije i da dozive to da im se cetinjska ili konicka djeca po osnovnoj skoli, na celu sa uciteljicom, sprdaju. Tako je nasa neprezaljena Austrougarska ostavila cak i vodovod u Grblju, put prema Brajicima i Podgorici, ali su nasi, domaci “konkvistadori”, gladni, zedni, bez gaca na guzicu, koji su od vajkada lezali sa kravama i ovcama, odlucili da malo “preprave” infrastrukturu i, kako je nasa stara uzrecica govorila, a eto i oni: “Naprave starije i ljepse!”. Uspjeli su. Grbalj sada izgleda kao jedno seoce iz, recimo, bronzanog doba, gdje dovod vode i elektrifikaciju i potomci mogu da sanjaju. Put prema Podgorici je najslicniji seoskim puticima iz cak kamenoga doba, gdje kad padne kisa, i konji staju, nece dalje, pa su putevi koje je pravila Rimska imperija dvije hiljade godina nazad, naspram ovih, kao aoutoputevi i to sa osam traka. Jebi ga. Istoriju smo placali da nam se pise, placamo je i danas, sa razlikom sto sada imamo na to i dodatni PDV od 17%. Nemamo vise ni kralja, ni regenta pa da nam se “po ukazu’ smanjuju cifre i oprastaju dugovi, ali imamo vladare ne iz sijenke, nego iz komsijske kuce, koji dodju kod nas da cupnu domace pogace, srknu vrele varenike i zamezu osusene prsute i potom napojeni, nadojeni zavode red i mir, jer mi nijesmo od te iste zadojenosti sposobni. Pa fino, jednom tele, dovijeka june, pa muzi, brate mili, ali musku kravu. Zna se sto mozes dobiti od toga, ali poslije svih epidemija sasavih krava, kloniranih ovaca i gripoznih peradi, mozda to nase zdravo sjeme nedje i proklija… Ko zna, ali sve dok nas, mislim muskarce, ne pomuzu, bit ce dobro. 650000 ljudi na ovom prostoru je previse i za jednu Evropu. Nasi pipci se uveliko osjecaju po italijanskim buticima, njemackim robnim kucama, spanskim prodavnicama, pa smo uspjeli (ne znam je li to pretjeranom muznjom) da lisimo zivota nesrecnu Annu Lindt u bezbriznoj kupovini u jednoj od svedskih prodavnica. Ubica je zapravo izjavio da “mu je unutrasnji glas, koji se predstavio kao Bog rekao da to uradi”. Postavlja se, naravno, pitanje koji mu je to Bog rekao: onaj sto je rodjen 25. XII ili 6. I. Nemojte da se smijete, velika je to razlika. Nego, za vecu bruku, bio je samo jedan komentar zvanicnika svedske vlade u vezi porijekla i zemlje optuzenog, izvjesnog Mijailovica: “To je divlje pleme”. E blago si ga nama! Ipak, dragi prijatelji, u prilog ovome ide teska i zalosna istina: dok se gradila Sorbona i Notre Damme, mi smo se cerali kosijerima po Crnoj Gori... Jao, jao.
Mi smo nacija gladnih ali ponosnih. Ovo ne treba previse komentarisati. Svako od nas se moze pohvaliti da je barem jednom gladovao zbog sopstvenog ponosa. Da li je to ponos koji ti ne da da primis crkavicu od plate, socijalne pomoci ili mozda dzeparac od oca i majke, automatski proglasavajuci sebe “socijalno ugrozenom osobom na ivici egzistencije”, pa probudjen zvizducima “Dakicevaca” kroz Titograd, protestvujes do iznemoglosti. Samo, Boga mi, njima izadjose u susret. Koliko ce tebe tvoji, zavisi od sopstvene upornosti. Mada, uvjek mozes naci problem, bilo gdje. Recimo, zatvoris se u sobu jer… cek da razmislim… recimo… gnjevan si sto je americki Senat prosle nedjelje usvojio sporni zakon o porezu. Ili recimo jos bolje, hoces da budes na stranu ugnjetavanih pa i ti uvatis da spaljujes po kuci danske zastave zbog slatkih karikatura slatkog, bombama optocenog, proroka Muhameda. Sjajni razlozi. Sjajni. Ne da ces imati podrsku komsija, koji vec mrze tvoje roditelje (npr. zbog bacanja smeca pod prozorom), vec i podrsku svih islamskih zemalja. Vidis kako u momentu mozes cak “internacionalizovati” sopstveni problem u sopstvenoj kuci. I imati podrsku cak Al Kaide i dragog, uvjek nasmijanog Osame Miladina (kako ga mi od miloste zovemo). Vidite, internacionalizovanje problema nam je oduvjek bilo svojstveno. Mi proklete komsijske sporove pretvaramo u diplomatske incidente i medjunarodne skandale, tako da me ne bi cudilo, da u skorijoj buducnosti na Drugom dnevniku cujemo sljedecu vijest: “Prema rezoluciji Savjeta Bezbjednosti 1355/8, Medjunarodna zajednica i Ujedinjene Nacije upozoravaju Milisava Gojkovica iz sela Donji Kokoti, da vrati tarabu na prvobitno mjesto i ne ugozava dva kvadratna metra njive svog komsije Slavka Ostojica, inace penzionera. U suprotnom, optuzeni ce biti suocen sa sankcijama i eventualnom NATO akcijom na Donje Kokote.” A onda, sljedeca vijest: “NATO i Brisel sa zabrinutoscu prate situaciju u regionima: Donji i Gornji Kokoti, Donji i Gornji Ulici, Steke, Korneti, Dragova Luka, Njegovudja, Kujava, Savnik, Crmnica, Zeta, Konik. Posljednji satelitski snimci ukazuju da se na ovim lokacijama grupisu seljaci, naoruzani kosijerima, sjekirama domace izrade kao i oruzijem za koje je Pentagon, preciznom analizom, utvrdio da se zovu: dzeferdari i kubure, u glavnom barutnog punjenja. Zvanicni Irak pruzio je svu raspolozivu pomoc kao znak podrske ovim glasovitim mjestima gdje se cast, pravo i sloboda branila ponosom i gladju. Takodje, Al Kaida je ponudila skromnu pomoc od manje cete bombasa samoubica, prenose Tanjug i Reuters.” Eto tako ce izgledati nasa buducnost. Gladni, ali ponosni krenut cemo u hajku. Ne na vukove, vec na vjetrenjace, kao i nas poznati ulcinjski zatocenik. Kada smo vec kod nekih egzistencijalnih stvari, gladi, dzeparca i tako toga, evo jedan vic. Kaze: pricaju Amerikanac, Englez i Crnogorac. Veli Amer: “Ja radim, mucim se i zaradim 2000 $ mjesecno, ali mi fali jos barem pola da odem na posteni godisnji”. Englez se nadoveze: “Ja crncim, radim i jedva uspijem da dobijem 5000 Funti za mjesec ali opet mi fali jos toliko za novi auto.” Crnogorac slusa, slusa pa kaze: “Ja ne radim nidje nista, primim 100 EUR platu a okle mi jos onih 2000, pojma nemam!”
Zivjela Crna Gora! Zivjela zemlja cuda! Zivio ovaj sistem!
Ko prezivi - pricat ce. Ko ne prezivi, mrtva usta ne zbore, pa cemo morati da prizivamo duhove, ka sto ih ovi nasi politicari prizivaju na svake izbore po Rovcima i Cepurcima, pa je nedje veoma ozbiljno postojao prijedlog da se postave biracka mjesta po ovim grobljima. Zivo me interesuje za koga je zadnji put glasao Blazo Jovanovic…

Molim Vas da shvatite ovaj tekst kao preambulu iduceg, koji ce imati malo vise veze sa navedenim naslovom (ako ste zaboravili ono glasi: “Zenske prljave igre”), pa Vasoj masti do iduceg nastavka prepustam na volju…

Dragi citaoci, odnosno, vi koji umijete da citate,

umjesto da pocnem sada: "Po zagovoru slavne nase Blazene Marije vazda Djevice", pocet cu: "Po nagovoru slatke nase mel0dy, vazda pametne", zapocinjem jos jedan blog. Ne znam u sta se upustam, ali nije znao ni Mojsije kada je presao Crveno more... Doduse, nijesam ja on ali neke slicnosti u ovome "more" i "Crveno" svakako postoje. Kada decidno odbijam frizera na par mjeseci, i ja pocinjem da licim na Mojsija... Zato, svi opismenjeni i prosvijetljeni koji citate ovo, unaprijed znajte da ovo ne piskaram zbog sebe. I sebi sam dosadan, pa odlucih da podijelim sa drugima svoja ubjedjenja i pravila. Kakvih su vrsta i stepena, vidjet cete povremeno, tj. kada smognem snage da objavim nove postove. Odmah da se dogovorimo: ja nijesam TEENager, volim skolu, ucenje, obrazovanje, rad na sebi, nijesam revolucionaran, niti buntovan; progresivan sam, idealista, realista, anonimni alkoholicar i povremeni uzivalac kokaina... ("neka porota zanemari posljednju recenicu"). Odusevljavaju me dobre, stare, isprobane stvari na novi nacin. Zato... jel, da?

Svakako, uprkos mojim srednjevijekovnim stavovima, zelim i interesantne su mi diskusije o tome da li je neko u suicidalnom, psihoticnom, manijakalnom (sa akutnim stresom) stanju zbog momka, djevojke, ljubavi, rastanka, sastanka, jer zelim da dokazem da je sve to suvisno i irelevantno za nas. Ukratko: te stvari ne postoje. Svako ko se zajebao i nasio na te jeftine fore oko pseudo-bracnog, iluzornog, bespotrebnog stanja "ljubavi" (citaj: klasicna sacekusa) i odnosa musko-zensko (i obratno), olicenog pod pojmom "veza", u totalnoj je zabludi i ja cu mu pomoci da se iz tog neznanja, dakle, izbavi. Nije grijeh uciniti nesto iz neznanja. I Crkva prasta u tom slucaju. Neoprostivo je nekog drugog praviti magarcem, konjem, bravom i juncem, drzati ga u tom stanju i koristiti svoje sadisticko-feministicke metode (govorim o zenama) koje je na mucenickom i na Krizu razapetom crnogorskom narodu isprobavala Ljiljana Raicevic sa svojom ljubavnicom, Moldavkom S.C. (da joj ne otkrivamo pravi identitet, jer ih zapravo ima vise, a navest cemo samo neke, medju kojima su: Pedja Bulatovic, Dragan Soc, Andrija Mandic, Bozidar Bojovic, Rajko Kadic, Predrag-Peco Popovic, Zoran Zizic, Vuksan Simonovic, Novica Stanic, Svetozar Vukmanovic, raspop Amfilohije Risto Radovic, Matija Beckovic, "Pokret za ocuvanje SCG", konc-logor "Sigurna zenska kuca", NVO "Za prava zena u CG" i ostale licnosti i neo-nacisticke grupacije, koje zbog novog zakona o "Zastiti intelektualne svojine" ne smijem da navodim, jer bi moj intelekt u tom slucaju bio povrijedjen). Zato "u pamet se braco crnogorci"!

Kroz nove postove i diskusiju, takodjer zelim da dokazem kako je Sveta rimokatolicka Inkvizicija imala pravo u vezi nekih stvari i kako bismo svi bili najsretiniji da se ta Sveta institucija polako vrati u nase domove i na nase trgove. Volio bih onda da vidim toga majcinoga sina (ili kcer) koji(a) ce slaviti 8. mart "dan promiskuiteta", tzv."dan ljubavi" 14. februara (koji nema veze sa vezom), diviti se Karleusinim slikama sa Svetim Raspecem u vagini (Boze mi oprosti) ili toga koji ce prevrnuti solju poslije ritualnog ispijanja kafe po elitnim lokalcicima crnogorskim, dok sirotinja nema kruha da jede. Da je Inkvizicija pozeljna u nasem modernom drustvu, na racun ovoga gore govori sljedece: ima jedan slucaj ovdje na Cetinje, koji ja znam, a tice se novopridosle mladie sponzorusice u razvoju (dakle, i sponzoruse su kao ova nasa drzava "u tranziciji") sa producentskog kursa (jer to nije skola, niti ima veze sa tim). Ta mlada dama, po izgledu, ne odskace od svoje okoline, lise pozadine (kao moj frizider: oko 750Lit.). E sad: zamislite da ste njen pratilac (citaj: hranilac), da ste morali mjesecima da pravite "studiju izvodljivosti" da je pridobijete i na kraju kada se to desi, da prokunete majcino mlijeko, djedove kosti i sve grobove, zive i mrtve, sto vi pas jeba' mater (otprilike) i da to deriste, da bi (izigravalo) da joj je bilo lijepo sa Vama, morate dooobro da nahranite i napijete u "Hogaru" (nece na prazan stomak. cula da ne valja...) da biste mogli da... hmmm... razgovarate sa njom. I to, Boga mi, gospodjica ima svoj jelovnik: svakoga dana, u isto vrijeme, rolovana piletina, pizza (velja ka volan od autobusa), dva "Bravo" soka, pola kutije cigareta (da ne racunamo zivce, mozdane celije, adrenalin i ostalo utroseno na razgovor za vrijeme njene ispase). E, tek nakon ovoga, dobijas pravo glasa. Dok traje varenje, a to je nekih 10 minuta (sa njenom kiselinom) imas pravo da zatrazis rijec. U glavnom, obicno zatrazis "proceduralno", onako, upakovano, kao sto to samo Dragan Koprivica zna, pa na kraju ni tebi nije jasno sto si konkretno pitao. Mislim, njoj jeste savrseno, ali "Rece mi jednom jedan..." Taman kad mislis da je tvoja "proceduralna" usvojena, i da ces iskoristiti pravo da "postupis po poslovniku i Ustavu", ona ode u WC. I nema je dobrih 15 min. Taman dovoljno da te zbuni. Kako? Lijepo. Mislis se u sebe: "Sto li je nema ovoliko? Da joj nije zlo? A kako nece, Boga joj jebem, koliko je izjela danas? Aoooo, dja'o je izio. Ma neka jadan, no se i ovija sokova napila, pa ce joj i bubrezi otkazat, pa cu je morat na dijalizu u KBC, barem tri put nedjeljno-za pocetak... Kuku mene jadnome. A da je ja odvedem na ispiranje stomaka? Sad? Vakat je!". Taman kad smislis nevidjenu akciju spasavanja, evo je izlazi. Na licu joj sljedeci pokazatelji: sita, najedena, napojena, nasmijana, svjeze nasminkana, iscackani zubi, namjestena kosa, (namjesten ulozak), spremna za sve! Osim na kompromis. Kompromis ni sa sopstvenim pred-infarktnim stanjem do prije pola minuta nijesi mogao da napravis, pa ti je sad sve jedno. Pokusavas da udijelis neki kompliment, cisto onako da ispadnes fin. Pricas, lajes, rzes, kokodaces, muces, mekeces, ali neizvodljivo: medicinski receno, njoj je krv iz mozga jurnula u stomak da svari ono malo od tone i po sto je popasla danas u "Hogaru" pa joj (ni tada) ne dopire do usijane glave ama ni jedna rijec, lise one posljednje: "Idemo". Teska srca (i stomaka) klimnu glavom. Sada, opet ti na redu. Kao i u sahu, potez je tvoj, ali pokusavas da vidis sta ti je sa amandmanom. Sjedas je na prvi sic, palis kola, kreces naglo i... stajes! Pritisak ti se zamalo spojio, crvenis, bjesnis, pjenis, i okreces se i krenes da pitas: "I sto je b.......". Samo sto si rekao to, ona pocinje da place. Pravi face, grimase, skici kao prasence (kad zaglavi nogu u tarabu)... Kisa lije, nidje vode. Zamisli to, a? Opet si poklekao pred fenomenom... Ti stojis kao tele kod sarenih vrata... Blenes... I ti pocinjes da places. U sebi naravno, jer si musko. Ona gleda, gleda, gleda, gleda, gleda, gleda... Na kraju, kao u 5. stavu "Pastoralne simfonije" br.6 L. van Beethovena, zrak sunca u tvojim ocima: nasa junakinja se nasmija. Ti sretan, jado, places i ti sad, sta ces... Rece tiho: "Hoces do 'Gaete'? Na 'Martini' (tu vazi ono: "vidjela zaba da se konji kuju pa i ona dogla nogu")?". Tebe posto je sve crveno (ka kineska zastava) pred oci rece: "Rosso"? "OK. Ajde kad si navalio, moze i to", uzvrati zlovoljno. Ali ti si bio zadovoljan. Zaboga, kome se jebe sto je gorivo poskupilo, sto su berze u New Yorku pred krahom, sto "Radoje Dakic" ne radi, kao ni "Obod", ni "Kosuta", sto "KIPS" nema pravo na svoje zemljiste a da ne spominjemo anarhiju po Iraku, Afghanistanu etc. Ne, ne. Ti si se nasao u jednom potpuno drugom svijetu, zatocen u tijekovinama "modernoga doba", zenskih prava i slobode misli... Krasno zar ne? Nespojivo? Nespojivo, da jebem oca... I tako dok ona ispija "Martini" (slucajno "Rosso") sa svima u kafanu, osim sa tobom, opet i tebi je lijepo. Kako to? Eh, pa, ako se o tome bude razmisljalo, ode ona... U zamjenu za taj odgovor, da ubijem dosadu cisto onako, i da napunim baterije za sjutrasnji dan, uvece kada se napijem, uhvatit cu da maltretiram nekog momka...Ne sam, Boze moj... Ja sam...hmmmm... kako se kaze... dovoljno hrabar da moram "u prisustvu svjedoka" da ga ucim kako je biti "Beogradjanin na Cetinju", pardon: glavni baja u selu. Moram i ja to nekad... Zabave radi... NJE radi...

Sta je sa njih dvoje sada? To niko ne zna. Kazu da ih vidjaju ponekad. Ali cudno, isto tako kazu da da su vidjeni na nekoliko mjesta odjednom... Ili da su bar, ti neki, licili na njih dvoje. Meni je cudno zvucalo, ali "Rece mi jednom jedan..." pouzdano da ih je na gomile bilo. U raznim gradovima. Koliko on ima veze sa statistikom, to je oko 90% ukupnog poretka mladih... Povjerovah mu i rekoh: "Ceracemo se jos".

To bi bila pricica, koja se tice ponovnog uvodjenja Svete rimokatolicke Inkvicije u ove nase neobuzdane krajeve. Ukoliko se zvanicno ne uvede, uvjek ti, kao pojedinac imas sansu, da osvetis i sebe i druge... Jel da?

Dragi moji, receno je davno: "Ko sa djavolom tikve sadi, o glavu mu se lome". Ne vjerujte strancima, ne razgovarajte sa nepoznatim, ne uzimajte cokoladu od svakog. O glavu ce vam se...

In nomine Patris, et Filii et Spiritus Sancti.
Amen.